Neuroteologija je multidisciplinarna oblast nauke koja proučava neurološku i evolucionu osnovu subjektivnih religijskih ili spiritualnih iskustava. Upravo zbog velikog emotivnog naboja koji prati svaku diskusiju na temu duhovnosti i religije, mnogi ovu oblast kognitivne, bihejvioralne i socijalne neuronauke religijskih iskustava i spiritualnosti, smeštaju van koncepta bioloških nauka i približavaju je filozofiji, pa čak i pseudonauci. Stičem utisak da se u medijima više radi na osporavanju samog termina neuroteologije koji je uveli Aldous Huxley u romanu Ostrvo(„Island“) i Laurence Mc Kinney u knjizi „Neuroteologija: virtuelna religija 20 tog veka“, nego na samom konceptu neurofiziologije religijskih ili spiritualnih iskustava koji su najvećim delom proizišli iz proučavanja doživljenih spiritualnih iskustava osoba koje boluju od epilepsije temporalnog režnja(TLE), koje su prethodno bile ateisti. U ovoj oblasti se koriste dve vrste naučnih eksperimenata : proučavanje neurofizioloških osnova medikamentima stimulisanih spiritualnih iskustava, i proučavanje i praćenje moždane aktivnosti i promena na mozgu tokom ovakvih iskustava neuroimaging metodama. Upravo dokazivanje postojanja gubitka percepcije mozga za povezanost svesti, fizičkog tela i okoline može pomoći u objašnjenju brojnih paranormalnih iskustava tokom kliničke smrti, transcendentalnih, ili spiritualnih seansi. Za razliku od toga, u osnovi religijskih iskustava, uglavnom stoji normalna neurofiziološka reakcija mozga u ekstremnim situacijama. Prema primarnoj McKinney-evoj hipotezi osnovu večitih pitanja o svrsi našeg postojanja treba tražiti u razvojnoj neurofiziologiji prefrontalnog mozdanog režnja, koji kreira iluziju vremenske hronologije kao fundamentalnog dela normalne ljudske kognicije u dobi nakon 3.godine života. Upravo se zbog nemogućnosti odraslog mozga da povrati rana sećanja iz doba intenzivnog razvoja, otvaraju pitanja poput „odakle smo došli na ovu planetu“, ili „gde sve odlazi“, što na podsvesnom nivou vodi kreaciji i prihvatanju brojnih religijskih objašnjenja. Upravo zbog toga je pojam smrti kao mirne regresije u beskonačnost široko prihvaćen i može se naći kako u delima Dalai Lama-e, tako i u delima Arthura Clarke-a. Najviše polemike na ove teme donosi nepreciznost u shvatanju neuroteologije kao nauke koja odbacuje religiju, što potencira i trenutno medijski najprominentniji Evropski neuroteolog Eugen Drewermann, koji u svojim publikacijama iz 2006 i 2007g.“Moderna neurologija i pitanje Boga“, radikalno kritikuje tradicionalni koncept Boga i duhovnosti reinterpretirajući religiju iz ugla neurologije. Bilo kako bilo, neuroteologija, kada se izuzme potreba pojedinaca za „dizanjem medijske prašine“predstavlja neuronauku koja se bavi izučavanjem promena na mozgu koji uslovljavaju nastanak ili nastaju zbog određenih spiritualnih ili religijskih iskustava, a odgovor da li se Bog nalazi u Vašem mozgu morate potražiti na drugom mestu, napr.u Vašem srcu.
Preuzeto sa sajta:
neurogoga.wordpress.com/neurologija/
Aldous Huxley koristi termin neurotheology po prvi put u utopiskom romanu Otok. Disciplina proučava kognitivne neuroznanosti religioznog iskustva i duhovnosti. Pojam se također ponekad koristi u manje znanstvenom kontekstu ili filozofski kontekst. Neke od tih koristi prema mainstream znanstvene zajednice, kvalificirati kao pseudoznanosti.
This is my first post and i am dedicating this to the Introduction Forum as per the forum rules. Before introducing myself, i would just like to thank the Administrator of this forum for giving me opportunity to join this community.
School Papers
You cannot post new topics in this forum You cannot reply to topics in this forum You cannot edit your posts in this forum You cannot delete your posts in this forum You cannot vote in polls in this forum